2. poglavlje - Molitveni život

Tko ostaje u meni i ja u njemu,taj donosi mnogo roda.Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.(Iv 15, 5)

Čl. 23.

Molitva, sredstvo sjedinjenja s Bogom, neka potiče uvijek žarču želju za njim. Neka sestre u molitvi otkrivaju Božju ljubav i njegov plan spasenja sa svakom od njih. Molitva neka prožima cjelokupan život i djelovanje svake sestre.

Čl. 24.

Aktivnim sudjelovanjem u liturgiji, kojoj je središte euharistijsko slavlje, privilegirano mjesto susreta s Gospodinom, vrelo i vrhunac života i apostolata, sestra danomice s radošću obnavlja prinos same sebe Bogu i braći, učinjen redovničkim zavjetima.

Čl. 25.

Euharistija, srce života svake zajednice, neka oblikuje iznutra obnovljeni prinos vlastitog života. Oko Euharistije zajednica se sabire svaki dan, crpeći iz nje snagu da ljubi i oprašta.1

Čl. 26.

Neka sestre prakticiraju ustrajno i produženo klanjanje Kristu nazočnu u Euharistiji živeći uvijek iznova Petrovo iskustvo: “Dobro nam je ovdje biti”.2

Čl. 27.

U zajedničkoj molitvi redovnička zajednica živi neprestance pred svojim Gospodinom čije prisutnosti treba trajno biti svjesna.3

Čl. 28.

Liturgija časova, molitva Crkve, koja je svojstvena posvećenim osobama, izražava poziv na hvalu i zagovor.4 U zajedništvu s Crkvom neka sestre zajednički mole Jutarnju i Večernju. Ostale dijelove liturgije časova mogu moliti i zasebno.

Čl. 29.

Iz meditacije Božje riječi rađa se snaga kontemplacije i žar apostolskog djelovanja.5 Zato je neophodno da slušanje Riječi postane osobni susret sa živom riječi koja zahvaća, usmjerava i oblikuje život.6

Čl. 30.

Sestre su, sukladno franjevačkom duhu, pozvane živjeti kontemplativnu dimenziju koja svaku privlači Božjem srcu, da bi je istodobno okrenula prema svakom čovjeku.7

Čl. 31.

Neka svaka sestra meditira svaki dan barem pola sata. Neka često koristi Sveto pismo kao najizvrsnije vrelo molitve i kontemplacije.

Čl. 32.

Neka sestre često pristupaju sakramentu pomirenja kao sredstvu stalnoga obraćenja i duhovnoga rasta.8

Čl. 33.

Da bi posvetile vlastito vrijeme, neka sestre nauče dati vrijeme Bogu (Vacare Dei), vježbajući se živjeti u unutarnjoj šutnje tijekom dana.

Svakoga mjeseca neka obavljaju jednodnevnu duhovnu obnovu a svake godine duhovne vježbe u trajanju od najmanje šest punih dana.

Čl. 34.

Po uzoru svetoga Franje neka sestre svakodnevno obnavljaju duhovno sjedinjenje s Djevicom Marijom, Majkom Crkve, nastojeći slijediti njezin primjer vjernosti u svagdanjem životu, prolazeći s njom iznova otajstva Sina,9 na poseban način moljenjem svete krunice.

Čl. 35.

Za pokojne sestre neka se mole molitve propisane u Odredbama.


----------

1 Usp. Sc 81-82; RdC 26.

2 Mt 17,4; Sc 67; usp. VC 95.

3 Usp. VFC 17.

4 Usp. VC 95.

5 Usp. VC 94.

6 Usp. RdC 24.

7 Usp. Vjernost karizmi, str. 6.

8 Usp. CIC kan. 664.

9 Usp. VC 95.